Kako sam se krenula baviti EU projektima? - moj put koji te možda (de)motivira!

Ovo nije tekst kroz koji ćeš naučiti nešto novo o EU fondovima i projektima, ali vrijeme je da ti približim korake i situacije koje su mene dovele do toga da radim ovaj posao, a svakako kroz ovaj tekst želim komunicirati vrijednosti kroz koje poslujem i približiti ti sebe. Možda te motivira na neke akcije o kojima dugo razmišljaš, a možda te izmotivira u nekom potpuno drugom smjeru :D

E, sada, kako donijeti odluku da se baviš ovakvim konzultantskim poslom?

Mislim da ovo nije neka odluka koju netko donese u jedan dan već smatram da je doslovno potrebno da ti se „zvijezde poslože“. Zašto? Zato što ovaj posao iziskuje otključavanje raznih vještina za koje možda ni ne znaš ili ne vjeruješ da ih imaš. To su analitičnost, snalaženje u propisima i raznim uputama koje su vrlo formalno napisane, kreativnost, poznavanje financija i izrade budžeta, snalažljivost, spremnost na svakodnevno učenje i razvoj, suradnju, komunikaciju, znanja iz raznih industrija, dobro poznavanje rada na kompjuteru…

Ja sam podijelila svoj put na više faza, ali na kraju ti pišem korake koji ti mogu pomoći ako se odlučiš ići u tom smjeru, pa slobodno preskoči moju priču ako ti nije zanimljiva.

MOJA PRIČA

1. Studiram na Pravnom fakultetu u Rijeci, RH je ušla u EU pa do mene dolaze informacije o raznim projektima i potporama koje su nam odjednom omogućene. Jako me zaintrigiralo to pisanje projekata, sjećam se tog osjećaja u tijelu koji sam tek nedavno naučila pratiti. U istom trenutku nalazim na edukacije koje koštaju cca 3000 – 4000 € i koje si tada nisam mogla/htjela priuštiti jer mi je bilo bitnije putovati, družiti se, izlaziti i 'ulagati' novac u tom smjeru. Istražujem stranice, natječaje i mogućnosti, ali mi apsolutno ništa nije jasno oko tih projekata i fondova. Trudim se razumjeti, ali ne ide – tako da znam kroz šta prolaziš sada i kolika ti je ovo nepoznanica.

2. Završavam fakultet i fokusiram se na ljudska prava kao jedinu temu koja me u tom trenutku zanima, a vezana je za područje studiranja. Naime, negdje na pola studiranja shvatila sam da ne želim ići u odvjetništvo (što mi je bila prvotna ideja), pa sam nesvjesno tražila načine da povežem ono što me zanima s onim što sam studirala. Iako su mi predmeti na temu europskog prava nekako bili najdraži, tada se još u sklopu njih nije učilo o fondovima i projektima, pa sam to otpisala. Dobila sam priliku za stručno osposobljavanje u Uredu pučke pravobraniteljice u Rijeci gdje sam radila s dvije predivne kolegice i mentorice koje su mi bile jako velika podrška i odigrale baš veliku ulogu u mom poslovnom razvoju. I tu sam čula za razne projekte koji su se odigravali u polju ljudskih prava i to u javnoj upravi i udrugama, ali opet, u tom trenutku nekako ne idem za time jer mi je želja još studirati ili raditi negdje vani u polju mog interesa.

3. Zbog godine dana rada u Uredu pučke pravobraniteljice dobivam priliku za internship u Agenciji EU-a za temeljna prava (FRA) u Beču u odjelu za komunikaciju i koordinaciju. E, to je bila prava škola. Odjednom sam se našla kako radim na 3 različita projekta sufinancirana od strane Europske komisije, a da nisam to ni znala :D tek mi je u hodu postalo jasno: „ej, dobila si što si htjela, doslovno radiš na provedbi projekata“. Wow! To je bio period velikog rasta i učenja i definitivno više nisam bila ista osoba kao ona pred godinu dana. Ono što se dogodilo zadnji mjesec internshipa je skroz preusmjerilo moje želje i interese u potpuno drugom pravcu. Ideja je bila da s partnerom odem živjeti u neku državu izvan RH i da se na taj način poslovno i privatno razvijamo, a onda…

4. Slomila sam nogu igrajući rugby. Ako me imalo znaš, jasno ti je odmah da nisam tip za rugby, ali me je draga kolegica s posla pozvala na open day njezinog kluba, a obzirom na to da mi je to bio zadnji mjesec u Beču rekla sam si da ću iskusiti sve što mi se pruža. Osim rugbyja, iskusila sam funkcioniranje zdravstvenog sistema u Beču jer sam isti dan završila omamljena na operacijskom stolu zbog trostrukog loma.

5. Kako mi je lom promijenio život?

Bila sam prisiljena vratiti se u RH zbog duugog oporavka (a i internship je završio), a u isto vrijeme partner je uređivao stan koji ćemo 'iznajmljivati dok živimo u Berlinu' :D Privremeno smo se preselili u taj stan, on je prihvatio jedan posao, a meni se ukazala prilika da napokon završim tu edukaciju za voditelja pisanja i provedbe EU projekata i to besplatno. Kako besplatno?? Pa tako što je udruga CTK u Rijeci provodila EU projekt u kojem obrazuje buduće voditelje EU projekata za osobe koje su trenutno nezaposlene. Program je bio savršen! Tri mjeseca odlazila sam svaki dan na predavanja u trajanju od 8 sati i shvatila da mogu biti štreberica (što još nisam znala o sebi) kada me nešto zaista zanima. Uronila sam u to gradivo, proučavala, pisala, pitala pitanja - skroz sam se pronašla u tome! Ono što je tome pomoglo je i moja urođena strast za pisanjem i istraživanjem (često sam prijateljima i poznanicima pomagala u pisanju seminarskih, završnih i diplomskih radova i oko raznih prijava na gradske i županijske natječaje)

6. Nakon par mjeseci dobivam posao u Domu zdravlja PGŽ na provedbi projekata. Tamo sam se zadržala dvije i pol godine, provela sam i pisala razne projekte, radila sa strane i na drugim projektima i tu sam zapravo stekla iskustveno znanje koje mi je trebalo da bih se upustila u samostalne vode.

7. Davanje otkaza i otvaranje obrta – to je baš bila faza koju bih opisala kao rolerkoster emocija, pozitivnih i negativnih, i mislim da će svatko tko je tako nešto prošao moći poistovjetiti s ovime što pišem. Bacila sam se u nepoznato, s puno vjere u sebe, odradila razne prijave na svakakve natječaje (o nekima nisam imala pojma i baš mi je bilo teško – isti ti su mi donijeli i najveće iskustvo, dok sam druge odrađivala s lakoćom i sigurnošću). Sedam mjeseci nakon, imam svoje klijente, razvijam biznis na način koji ja volim i fokusirala sam se na rast i razvoja sadašnjih i budućih poduzeća (poduzetnika).

Kako sam si na tom putu pomogla?

Osim mase formalnih i neformalnih edukacija, seminara i konferencija, najveću podršku u zadnjih godinu i pol dala sam si ulaganjem vremena, energije i novca u:

*linkovi su na imenima mojih 'pomagača'*

1. Redovnu terapiju s mojom dragom Dragana Uzelac koja mi godinama pomaže u očuvanju mog mentalnog zdravlja, za sada jako uspješno :D

2. Mentoricu Vesna Bilić koja je u tom trenutku bila na izlasku iz svijeta EU projekata i pokretala svoj coaching posao i prenijela mi jako puno znanja i iskustava, a na koju uvijek mogu računati

3. Saru Peranić i njezine programe Samopouzdanija (kroz koji sam skupila samopouzdanja da uopće počnem razmišljati o pokretanju vlastitog biznisa) i Poduzetnija2 (kroz koji sam skupila toliko genijalnih informacija o biznis mindsetu da uopće nije moguće riječima to opisati, osim da ti ga jako preporučam)

4. Mentoriranje 1:1 s Teom Zavacki kako bih definirala svoj brend i napravila strategiju prema kojoj ću vrijednosti brenda i autentičnu sebe predstavljati na društvenim mrežama. Akademija #radimposvom je također nešto što ti može donijeti puno znanja i skratiti put i muke na tvom putu, velike preporuke dajem za Teu i cijeli njezin rad, genijalna je!

5. Slušanje podcasta i čitanjem knjiga o uspješnim pričama, temama poduzetništva, osobnog razvoja, mindseta i raznim ostalim manjim eventima, radionicama i edukacijama koje su mi dale vjetar u leđa i puno znanja, motivacije i sigurnosti.

Želiš se početi baviti EU projektima, a ne znaš kako?

Prvo, nemoj gubiti vrijeme i pokušavati sve sam/a – jednostavno ćeš se pronaći u situaciji u kojoj će ti sve prisjesti. Radije upiši edukaciju i baci se u to skroz, sve će ti biti puno jasnije u puno kraćem vremenu i imat ćeš dobar temelj za dalje.

Ako nemaš mogućnost upisati edukaciju ili si je već prošao/la, probaj pronaći posao administratora na nekom jednostavnijem projektu u nekoj udruzi ili u javnoj upravi. Ako imaš prave kolege, volju i želju, jako puno ćeš naučiti i steći odlično iskustvo za dalje.

Javi se nekome tko se već bavi tim poslom i raspitaj se o dobrim i lošim stranama, njihovom iskustvu i pitaj ako postoji mogućnost da te se mentorira na tom putu.

Volontiraj, poprati veće firme koje su vodeće na tom polju u regiji, prijavi se na njihov newsletter, poslušaj besplatna predavanja, umreži se.

Iskoristi društvene mreže (one nisu tu samo da bi se vidjelo i komentiralo kako tko živi i što radi), iskoristi njihovu moć u vlastitu promociju i pronađi zajednicu koja te može podržati, a najbitnije od svega – podrži sam/u sebe kroz taj put jer će ti ta podrška biti od najveće vrijednosti.

Iako je moj put mogao ići puno brže, ne bih ga mijenjala jer sam iz svake sitnice naučila nešto novo, upoznala sebe i druge prekrasne osobe koje su se na njemu našle. Ovo je tek početak, hvala ti što pratiš moj razvoj i podržavam te da mi se javiš ako ti ikako mogu pomoći savjetom, informacijom ili svojom uslugom!

Veselim se tvojim uspjesima!